Profesoricu Svjetlanu ćemo pamtiti kao jednu od zadnjih profesorica „staroga kova", osobu koja se nikada nije libila reći jasno ono što misli i pri tom bez okolišanja egzaktno izreći problem i ponuditi rješenje. Nedostajat će nam njen majčinski odnos kako prema kolegama tako i prema učenicima u kome nije bilo mjesta za razmaženost već baš onako kako treba britko za kritike i blago za pohvale. 

Sretan odlazak u penziju profesorici Svjetlani Rizvanbegović zaželjeli su i učenici IV 1

Poštovana profesorice, 

Kao prvo, želimo Vam sretan odlazak u penziju i da slobodno vrijeme koje ćete imati kvalitetno provedene jer ste to i zaslužili. Početkom našeg gimnazijskog školovanja otvorili smo novu knjigu našeg života gdje je jedan od najvažnijih likova bila naša profesorica Svjetlana, obzirom da smo pedagoški smjer njene predmete smo najviše pohađali. Kroz ovo lijepo iskustva sa njom, doživjeli smo i suze i smijeh, ali sve zajedno i uvijek tu jedni za druge. Trpjela je mnoge naše gluposti, igranja ...znajući da je to sve dio našeg odrastanja i da je ona tu da nas u tom odrastanju usmjerava. Bilo ju je teško nasmijati, ali svaki njen osmijeh vrijedio je mnogo. Iako uvijek ljuta na nas mi smo znali da je ta ljutnja samo privid i da se iza nje krije velika ljubav, kako prema svom poslu tako i prema nama. Svaki je rastanak bolan, ali ostaju uspomene. Uspomene koje nam mnogo znače. To su uspomene na prvu laž, prvi bijeg sa časova, prva prijateljstva i svađe. Kroz ove tri godine druženja postali smo kao porodica, a profesorica Svjetlana naša druga majka. Evo sad kad zatvaramo ovu knjigu, želimo joj poručiti jedno veliko hvala, jer nas je razumjela, bodrila a najviše voljela. Nije nas samo učila psihologiji, već je psihologija postala dio učenja o životu. Znala je da nas okupi, posavjetuje, pohvali i pokudi ako treba.  

Profesorice Svjetlana hvala Vam za sve!                    Vaš IV1