Bosnu ja osjećam svojom, a ne branim ni njemu da je on osjeća svojom, samo je ja osjećam duboko i strasno,vidim sve po toj svojoj zemlji: drveće, šumu, polje, uzbrdicu, nizbrdicu, raskvašenu ilovaču ispod busjena mokre trave u podlokanoj obali, guduru, šikaru, pticu u zraku kako lijeno maše krilima dok ide u svoje gnijezdo na konak, mahovinu, mijene boja po brdima, plast sijena s kupom snijega,suhu šljivu iz Gradačca i vreo krompir iz Željeznog Polja,sunce po prašnjavom drumu,dženetske bašče s proljeća uz Drinu, orahov list koji miriše sobom, vidim janje i balvan kraj puta, a eno i čovjeka.
Moja domovina Bosna puna je ezana s bosanskih džamija ali i zvona sa katoličke i sa pravoslavne crkve. U Bosni nikada ezani nisu smetali zvonima ni zvona ezanima.
Ja sam Bosanac i Hercegovac i Nikola Šop, hrvatski pjesnik iz Jajca je moj pjesnik i Branko Ćopić, Srbin iz Hašana je moj pisac. Ja sam odrastao na „Bašti sljezove boje" Branka Ćopića
Moja jedina domovina je Bosna i Hercegovina. To je mihrab i oltar pred kojim se klečalo i koji se nogama šutao. To je vrh na koji se raznji penju sa raznih strana, čereče stoljećima ali ona ide dalje.
Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja,već i koloplet naslijeđa, istorije, cijelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno.
Danas,kada ti više nego ikada,
Prijete da ćeš nestati
Kada te skrnave
Vrijeđaju i blate
Ja vjerujem u tebe
Ja vjerujem u tvoje sutra
Koje je i moje i naše sutra
Ja vjerujem
Jer ti si „prkosna od sna"
Oduvijek bila
Vjerujem
Jer naša ljubav mora
Biti snažnija od njihove mržnje
Ponosna moja
Prkosna moja
Mirisna moja
Jedina moja
Ja u tebe vjerujem
I vjerujem u ljubav
SRETAN TI DAN DRŽAVNOSTI, ZEMLJO MOJA!